Organizacija Kod pokrenula je pred Upravnim sudom tužbu protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom se traži poništavanje akata prema kojima bivši premijer Milo Đukanović nije bio u konfliktu interesa kada je sinu Blažu potpisao koncesiju za hidroelektranu „Bistrica”, kao i odluku da se radi prostorni plan za „Prokletije”, što je kasnije radila njegova i firma njegovog brata Aca Đukanovića. U tužbi za „Bistricu” se navodi da je osporenim upravnim aktom ASK, kojom rukovodi Sreten Radonjić, iako ne u zakonskoj formi, suštinski odlučeno o zahtjevu Koda za utvrđenje postojanja konflikta interesa u postupku izdavanja energetske dozvole za izgradnju male hidroelektrane „Bistrica” na dijelu vodotoka Bistrice u Opštini Kolašin. Prema zvaničnoj informaciji Vlade, firma „BB Hidro” je Ministarstvu ekonomije podnijela zahtjev za izdavanje energetske dozvole za izgradnju energetskog objekta za proizvodnju električne energije. Vlada, kojom je rukovodio bivši premijer Milo Đukanović, na sjednici 6. oktobra 2016. godine, donijela je Odluku o davanju koncesije za izgradnju male hidroelektrane „Bistrica” na dijelu vodotoka Bistrica na osnovu energetske dozvole. Prema javno dostupnim podacima iz evidencije Centralnog registra privrednih subjekata, firmom „BB Hidro” sa pozicije izvršnog direktora rukovodi Blažo Đukanović, koji je ujedno i njen suosnivač sa ulogom od 50 odsto. Iz ASK su ipak kazali da tu nema konflikta interesa iako je otac premijer potpisao odluku za sina.
– ASK u argumentaciji navodi da Vlada nije sprovodila faze postupka koje su prethodile njenoj odluci navodeći organe koji su postupali u pojedinim fazama postupka. Smatra da se time dokazuje da odluka Vlade, sa potpisom premijera, o dodjeli koncesije za izgradnju male hidroelektrane „Bistrica” privrednom društvu čiji je izvršni direktor i suosnivač sa ulogom od 50 odsto premijerov srodnik iz prvog naslednog reda – ne predstavlja akt–dokaz o konfliktu interesa. Međutim, zvanična objava odluke u „Službenom listu Crne Gore” pobija ovo stanovište ASK i potvrđuje činjenicu da je u pitanjuodluka Vlade. Odluka objavljena u „Službenom listu” br. 70/2016 glasi: „… Vlada Crne Gore na sjednici od 6. oktobra 2016. godine, donijela je Odluku o davanju koncesije za izgradnju male hidorelektarne `Bistrica` na dijelu vodotaka Bistrica na osnovu enegretske dozvole…” U potpisu predsjednik Milo Đukanović – navodi se u tužbi Koda.
Oni ističu da osporeni akt nema zakonom propisanu formu i sadržinu, i donesen je uz bitne povrede postupka.
– Akt nema bitne elemente odluke (rješenja) propisane Zakonom o upravnom postupku, čija je shodna primjena propisana Zakonom o sprečavanju korupcije. Najbitniji nedostaci se ogledaju u nepostojanju izreke odluke i u nepostojanju uputstva o pravnoj zaštiti. Sadržina osporenog upravnog akta ukazuje i na bitne povrede postupka propisane Zakonom o sprečavanju korupcije. Kod „stava Agencije” da, navodno, „zahtjev tužioca nema elemente neophodne da bi Agencija pokrenula postupak zbog kršenja odredbi Zakona o sprečavanju korupcije” Agencija je bila dužna da primijeni odredbe člana 33 Zakona o sprečavanju korupcije i da pozove tužioca kao podnosioca da zahtjev dopuni, odnosno ispravi i odredi mu rok za to, pa ako, podnosilac zahtjeva ne postupi tako u roku od 15 dana, da zahtjev odbije kao neuredan – što Agencija nije učinila već je to navela kao razlog za odbijanje zahtjeva osporenim upravnim aktom. Agencija nije, u smislu člana 34 Zakona o sprečavanju korupcije, pozvala bivšeg premijera Vlade Crne Gore, kao javnog funkcionera protiv koga je pokrenut postupak, da Agenciji dostavi pisano izjašnjenje na navode iz zahtjeva, u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva za dostavljanje pisanog izjašnjenja, očigledno su prekršene i norme čl.35-36, čl.38-39 i čl.41 Zakona o sprečavanju korupcije u vezi sa brojnim odredbama Zakona o upravnom postupku – ističe se u tužbi.
Što se tiče tužbe za akt o „Prokletijama” u Kodu navode da je Vlada dok je na njenom čelu bio Đukanović na sjednici 25. jula 2013., donijela Odluku o izradi Prostornog plana posebne namjene Nacionalnog parka „Prokletije” i zadužila svoje Ministarstvo održivog razvoja i turizma da je sprovede. Ministarstvo je raspisalo tender i posao povjerilo konzorcijumu koji je predvodio Republički zavod za urbanizam i projektovanje Aca Đukanovića, koji je kasnije kao podizvođača angažovao firmu „Kapital invest”, gdje je suvlasnik Milo Đukanović i gdje je on počeo da radi kao savjetnik nakon napuštanja Vlade.
– Postupajući po zahtjevu tužioca, tužena ASK je pobijanim upravnim aktom obavijestila tužioca, „da su sve radnje vezane za odlučivanje u predmetnom postupku donijete od organa vlasti koji nije organ vlasti u kojem je javni funkcioner obavljao funkciju prije zasnivanja radnog odnosa u privrednom društvu „Kapital invest” ukazujući da je sve radnje po Odluci Vlade preduzimalo ministarstvo, i da su sve odluke donijete u postupku koji je okončan prije stupanja na snagu Zakona o sprečavanju korupcije 1. januara 2016. godine. Svi dokazi i pravni propisi, na koje se poziva Agencija, kao i činjenice koje se tim dokazima utvrđuju, upućuju na zaključak da je ASK, u smislu Zakona o sprečavanju korupcije, nadležna za slučajeve korupcije iz perioda prije 1. januara 2016. godine prijavljene Ageciji nakon njenog osnivanja. S druge strane, u konkretnom slučaju je u pitanju sumnja na konflikt interesa u vezi sa radnjama konkretnog javnog funkcionera iz perioda nakon januara 2016. godine – navodi se u tužbi.M.S.

Mogli da ukinu odluku ministarstva

Kod podsjeća da Zakon o državnoj upravi propisuje da ministar za svoj rad, rad ministarstva, kao i za stanje u upravnoj oblasti odgovara Skupštini i predsjedniku Vlade, te da izvršna vlast može da ukine propis ministarstva koji je u suprotnosti sa zakonom.
– Sledstveno tome bivši premijer kao javni funkcioner ne može u periodu od dvije godine po prestanku javne funkcije (premijer) da zasnuje radni odnos sa privrednim društvom „Kapital invest” koje ostvaruje korist u postupku izrade PPPN NP „Prokletije” na osnovu Odluke Vlade Crne Gore, u kojoj je javnu funkciju premijera obavljao Milo Đukanović, o izradi PPPN NP „Prokletije”, od 25. jula 2013. godine. Sa stanovišta bitnih povreda postupka kao razloga za pokretanje upravnog spora, tužilac ukazuje da osporeni akt nema zakonom propisanu formu i sadržnu, i da je donesen uz bitne povrede postupka propisanonog odredbama Zakona o sprečavanju korupcije i Zakona o upravnom postupku, čija shodna primjena je propisana članom 41 Zakona o sprečavanju korupcije. Akt nema bitne elemente odluke (rješenja) propisane Zakonom o upravnom postupku. Najbitniji nedostaci se ogledaju u nepostojanju izreke odluke i u nepostojanju uputstva o pravnoj zaštiti – sve protivno članu 22 Zakona o upravnom postupku. Iz sadržine osporenog upravnog akta se utvrđuje i neprimjenjivanje Zakonom o sprečavanju korupcije utvrđene procedure u postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta. Na primjer, Agencija nije u smislu člana 34 Zakona o sprečavanju korupcije pozvala bivšeg premijera Vlade Crne Gore, kao javnog funkcionera protiv koga je pokrenut postupak da Agenciji dostavi pisano izjašnjenje na navode iz zahtjeva, u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva za dostavljanje pisanog izjašnjenja, očigledno su prekršene i norme čl. 35-36, čl. 38-39 i čl. 41 Zakona o sprečavanju korupcije u vezi sa brojnim odredbama Zakona o upravnom postupku – ističe se u tužbi.